Ove 300 godina stare zgrade u Turskoj ne trebaju klima uređaje i otporne su na potrese

U slikovitim zgradama, uredno naslaganima uz ulice i naslonjenima na susjedni brežuljak, nikad nije ni prevruće ni prehladno. U njima nema potrebe za klima uređajem jer su izgrađene od lokalnog kamena i drva, te projektirane tako da je u njima ljeti svježe, a zimi toplo. Uz to, pokazalo se već nekoliko puta, građene su tako da imaju veliku otpornost na potrese. Ne, ne govorimo o nekoj modernoj građevini, već o više od 300 godina starim “konacima” tipičnim za turski grad Safranbolu!
TRGOVAČKA VAŽNOST I GOSPODARSKI RAST DOVELI SU DO NAGLOG ŠIRENJA GRADA
Grad Safranbolu atrakcija je koja je manje poznata izvan Turske, no sve više ljudi dodaje ga na listu mjesta koju treba posjetiti u ovoj zemlji. Safranbolu je tipičan otomanski grad koji je imao ključnu ulogu u trgovini tijekom mnogih stoljeća. Naselje se nakon turskog osvajanja u 11. stoljeću razvilo kao trgovačko središte, a do 13. stoljeća postalo je važna karavanska postaja. Njegov način gradnje pokazuje planski rast koji je pratio gospodarsku ekspanziju i danas je pod zaštitom UNESCO-a kao mjesto svjetske baštine.
GRAD SAFRANBOLU IME JE DOBIO PO ŠAFRANU KOJI SE TU UZGAJAO
Ime grada potječe od riječi šafran jer je mjesto nekad bilo centar za uzgoj i trgovinu tim vrijednim začinom. Stari grad čuva brojne stare građevine i ima čak 1008 registriranih povijesnih artefakata! Jedan muzej, 25 džamija, pet grobnica, osam povijesnih fontana, pet turskih kupelji, jedan povijesni toranj sa satom, 1 sunčani sat i stotine kuća i dvoraca samo su dio njegove bogate baštine. Tu su i humci drevnih naselja, kamene grobnice i povijesni mostovi.
DIO STARIH KONAKA PRETVOREN JE U HOTELE, MUZEJE, SUVENIRNICE…
Danas u ovom gradu na sjeveru Turske postoji više od 2000 konaka, ili konaklara, tipičnih građevina iz osmanskog doba. Mnogi su i danas dom lokalnom stanovništvu, dok su drugi pretvoreni u hotele, restorane, kafiće i muzeje. Osim što atraktivno izgledaju, ovi su konaklari izvrsni primjeri održive arhitekture i društveno odgovornog projektiranja zgrada. Zbog njihove je važnosti grad 1994. godine upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine, no mnogi ljudi izvan Turske još ne znaju za njega.
TRI POVIJESNE ČETVRTI I TRŽNICA KOJA JE SRCE GRADA
Safranbolu se sastoji od tri različite povijesne četvrti; područje tržnice u središtu grada, poznato kao Çukur, područje Kıranköy i Bağlar, što znači vinogradi. Çukur leži u donjem dijelu grada i ima trokutasti oblik kojeg definiraju dvije rijeke. Njegovo središte je tržnica, okružena kućama i radionicama obrtnika. Kıranköy je prije bio nemuslimanski okrug, a kuće su u tom okrugu izgrađene od kamena, za razliku od drvenih kuća u Çukuru.
NAČIN GRADNJE I RAZVOJA GRADA I DANAS FASCINIRA ARHITEKTE I URBANISTE
Način na koji su “konaci” građeni i danas fascinira arhitekte. Tradicionalne turske kuće izgrađene su s pristupom koji ne narušava okoliš ili susjedstvo. To poštovanje prema okolišu i lokalnoj zajednici čini ova stara naselja ekološki prihvatljivima, što je danas putnicima sve važnije. Građene su od lokalnih materijala, kamena i drva, koje su izvrsni izolatori pa u njima nikad nije ni prehladno ni prevruće. Uz to, sam raspored ulica u gradu i način na koji se on širio pokazuje promišljanje i stavljanje potreba stanovnika na prvo mjesto prioriteta.
UNESCO UPOZORAVA: TURIZAM BI MOGAO UGROZITI AUTENTIČNOST MJESTA
Na stranici UNESCO-a navodi se kako se s razvojem turizma pojavio trend obnove kuća i njihovog pretvaranja u turističke objekte. Iako je to odigralo važnu, revitalizirajuću ulogu za društvo i pridonijelo obnovi i korištenju praznih povijesnih zgrada, UNESCO navodi kako je potrebno pažljivo praćenje kako bi se sačuvala autentičnost. Neki od čimbenika koji to mogu ugroziti su neadekvatne turističke prakse, uglavnom suvenirnice u regiji Çarşı, sve manji broj iskusnih lokalnih majstora koji izvode restauratorske radove i propadanje tradicionalnih kuća.












