Saša vodi dva kafića za koje mnogi kažu da su najljepši u Zagrebu! Oslikani strop kao u Sikstinskoj kapeli i instalacija s pločama oduševljavaju goste

Sve je krenulo prije 20 godina i pretvorilo se u jedan od najljepših zagrebačkih ‘programa’. Započelo je sa snom, jednim od onih koji se osjećaju iznutra, za koje se zna da nema drugog izbora nego ga ostvariti… I, kad tako bude, obično i uspije. Saša Žerajić danas stoji iza Programa i Drugog programa, jednih od najljepših kafića u glavnom gradu Hrvatske koji ispisuju zagrebačku svakodnevicu te neizostavnih mjesta okupljanja u Martićevoj i Petrovoj.

Odlučili smo zaviriti iza predivnih interijera dvaju Programa i pobliže upoznati čovjeka koji vuče ‘programske konce’. Oba lokala, manji i potpuno otkačeni Program te veći, barokni Drugi program, Sašina su vizija i djelo. U biti, oni su ostvarenje sna koji se, kako Saša kaže, ‘vrtio jako dugo’, mnogo godina prije nego što je Program uopće i zaživio. Saša je, naime, oduvijek bio u ugostiteljstvu, a imati nešto svoje bio je logičan korak u njegovoj karijeri. Želio je imati svoj kafić, no nije mislio da će ih imati dva, priznaje danas.

Odluci je prethodilo dugo čekanje. I odgađanje. „Čekao sam pravi trenutak, da skupim novce i iskustvo, da budem spremniji… Stalno sam odgađao. No, ne treba odgađati. Kada sam naposljetku donio odluku, situacija je bila ista kao i prije, osim odluke, ona se pokazala ključnom. Tada je sve sjelo na svoje mjesto: pronašao se i novac i prostor, imao sam podršku i povjerenje najbližih prijatelja i obitelji, naprosto je krenulo… I to je bio prvi znak da sam na dobrom putu, da to mora uspjeti“, prisjeća se Saša tih u uzbuđenje zavijenih početaka.

Ti počeci sežu u 2017. godinu, u Martićevu, okosnicu tadašnjeg ‘Design Districta’, koja se u međuvremenu prometnula u jednu od najpopularnijih, najzanimljivijih i najživljih zagrebačkih ulica. Program je vrlo voljeni dio tamošnjeg ‘ekosustava’. Njime je Saša, u svojim počecima, želio testirati mogućnosti nepušačkog lokala, ali i maštovite igre s uređenjem interijera.

“Okolnosti su se posložile”, kaže danas kada pokušava objasniti razloge uspjeha Programa. Ima nešto u tom interijeru kojemu posvećuje mnogo pažnje. Mnogo je i u samoj lokaciji: Martićeva 14 F. Saša kaže „da je namirisao Martićevu“ još dok je radio u Divas caffeu, kafiću koji je nekada živio u toj ulici, i znao je da će, ako jednom doista odluči otvarati nešto svoje, to biti upravo u Martićevoj. Ona mu je, urbana i blizu centra, bila želja. A onda se poklopilo i to što se Divas zatvorio, što u samoj ulici nije bilo nepušačkih kafića, kao ni nekih ludo uređenih… Mi bismo dodali da je jedan od razloga uspjeha svakako i sama Sašina osobnost, njegov zarazni osmijeh i vedrina. On je jednostavno jedna od onih osoba koje vas nekako prirodno povuku u svoj svijet.

A njegov je svijet, osim neobičnim i maštovitim interijerima koji uspješno spajaju nespojivo, iznenađuju i vesele, bio ispunjen radom. Prve dvije godine radio je po 16 sati dnevno, ulažući u projekt mnogo ljubavi i strasti. Bio je to, govori, za njega osobno veliki korak i posvetio mu se 100 posto. „Jako sam se trudio, ništa drugo nije postojalo… I rezultati su se vidjeli jako brzo“, rekao je. Jedan od pokretača i motivacija iza tog napornog rada bila je i opravdati povjerenje koje su mu ukazali prijatelji i obitelj. Ali i mnogi predivni gosti koji su ga podržali i postajali vjerni Programu. To sve mu je davalo dodatnu snagu i energiju, poriv da se izbori sa svime što se našlo na putu. Danas, kada je njegova ‘programska priča’ postala uigrana, otvoreno priznaje da ni sam ne zna kako je preživio te početke. No, tada nije bilo izbora. „Morao sam uspjeti uz takav angažman i volju“, rekao je.

A onda se dogodila 2021. godina, još jedna ključna u Sašinu životu. Te godine se, nakon što je pandemija zatvorila brojne kafiće, rodio Drugi program. Bilo je, prisjeća se, vrijeme za test: kako u izazovnim vremenima ponuditi ljudima prostor u kojem će se osjećati ugodno, sigurno i zaklonjeno od tjeskobne stvarnosti i još k tome ostvariti poduzetnički uspjeh.

No ubrzo se pokazalo da taj novi prostor ne odgovara samo trenutku, nego i godišnjim dobima. Dok Program u Martićevoj prirodno živi ljeti, otvoren prema ulici, terasi i parku, Drugi program zamišljen je kao njegovo zimsko uporište: okrenut interijeru, zatvoreniji, intimniji i kao stvoren za hladnije mjesece. “Htio sam sve suprotno od Martićeve, da je unutra veće, a vani manje, da je na drugoj strani svijeta”, govori Saša. Prostor u Petrovoj 21, koji mu je već neko vrijeme bio u mislima, na kraju se pojavio u pravom trenutku i postao adresa Drugog programa.

Program i Drugi program ogledalo su kreativnosti Saše i njegovog tima. Ideje mu često padaju na pamet u neočekivanim svakodnevnim situacijama, stalno mu se nešto vrti po glavi. „Kada preuređujemo prostor volim da je neobično i da je riječ o instalacijama koje se načelno ne viđaju svugdje, koje nitko ne bi stavio za dekoraciju igdje pa ni u kafić“, pojašnjava. I dodaje da je najkreativniji u trenutku (pre)ranog buđenja, onog kad se probudi u četiri ili pet ujutro i više ne može zaspati.

Navodi primjer posljednjeg blagdanskog uređenja Programa. Bio je na Hreliću jer su mu trebale sunčane naočale za glave lutaka kojima se uređivao Program, no onda je tamo vidio kako ljudi prodaju gomile gramofonskih ploča. I tu se dogodio klik: obojili su ih u bakrenu boju, ukrasili crvenim mašnama i, nakon što su ideju vizualizirali i zahvaljujući umjetnoj inteligenciji, spustili ih da vise, sa žaruljicama, s visokog stropa. Strop je inače dio lokala koji uvijek ‘skriva’ neka posebna iznenađenja, kao pozornica za sebe. Proljeće će Program dočekati u sličnom izdanju: ploče će i dalje visjeti, jer strujanjem zraka njihovo lelujanje stvara lijep efekt u prostoru, samo što ih umjesto božićnih žaruljica i mašni krase stotine leptira.

Drugi program, koji je skoro duplo veći od Programa, ima 130 metara četvornih, svoj izgled ne mijenja toliko često, a i ugođajem je drugačiji. „Prilikom uređenja poigrali smo se baroknim motivima i crkvenim detaljima, a s namjerom da se stvori ugođaj stare gradske kavane, prostora koji poziva na usporavanje, uživanje u razgovoru, čitanje knjige, slušanje glazbe ili mirno obavljanje radnih zadataka, u društvu ili nasamo. Interijer sa starijim namještajem i bogatim zastorima zamišljen je kao mjesto zadržavanja i boravka, zato ponudu upotpunjuju slastice, uz najavu slanih varijanti koje će gosti uskoro također moći konzumirati”, objašnjava.

Pitamo ga, a kako i ne bismo, kada će Treći program. No, Sašin je odgovor, barem zasad „Neće ga biti“, i dodaje: „Mnogi me to pitaju, kao da to očekuju, zahvalan sam na tom povjerenju i veseli me da bi gosti voljeli doživjeti još jednu programsku priču, ali zasad to nije u planu. A možda i ne bismo više uspjeli održavati tu čaroliju, a ona je ključna.“

Saša je i dalje, iako sada već ima 10 zaposlenih, svaki dan ‘u programu’, i dalje je radišan i vrijedan. Kad nije tamo, u stalnoj i intenzivnoj komunikaciji sa zaposlenicima, suradnicima i gostima, voli biti doma i u vrtu koji uređuje. Iako je podrijetlom iz okolice Varaždina te mu sadnja povrća nije strana, ipak nije otišao u tom smjeru: vrt uređuje u stilu parka. I brine za macu koja je došla u paketu s njime. A onda opet, svaki dan iznova, taj ‘program’ zamijeni za sada već slavni i Zagrebu omiljeni ‘programski dvojac’.