Ostaci najvećeg rimskog hrama ikad izgrađenog ne nalaze se u Europi! Povjesničare i znanstvenike i danas zbunjuje način njegove gradnje

Impresivan, zagonetan, lijep, ‘blizak’, a opet potpuno egzotičan… Arheološki kompleks u Balbeku, libanonskom gradu, i danas očarava arheologe i povjesničare, ali i svakog ‘smrtnika’ koji ima sreće na njega baciti pogled. Naime, riječ je doista o jednom od čudesa iz povijesti, istinskom čudu iz antike, koje i danas predstavlja pravu zagonetku i koje, najvažnije od svega, ‘čuva’ ostatke najvećeg rimskog hrama koji je ikada izgrađen. Idemo u Balbek u Libanonu, odnosno u drevni Heliopolis!

Grad Balbek nalazi se dakle u Libanonu, u dolini Bekaa, u podnožju zapadnih obronaka Antilibanona. Smjestio se na visini od 1150 metara, a nekada je bio jedan od najvažnijih gradova tog područja. Isto tako, nosio je i jedno drugo ime, Heliopolis, to jest ‘grad sunca’. Ti drevni, zapanjujući i fascinantni ostaci nalaze se zapadno od današnjega grada.

„U doba dijadoha naselili su ga Grci i nazvali Heliopol (grčki Ἡλιόπολις, Hēliópolis), identificirajući feničkoga boga Baala s Helijem. Rimski car August u Balbeku je osnovao koloniju (Colonia Iulia Augusta Felix Heliopolis). Antonin Pio počeo je izgradnju hrama ‘velikim bogovima Heliopola’, koji je završen za Karakaline vladavine“, prenosi, primjerice, Hrvatska enciklopedija.

Riječ je o iznimno važnom kompleksu, odnosno lokalitetu koji je bio štovan i smatran svetim još dugo prije dolaska Rimljana. Upravo su Rimljani u 1. i 2. stoljeću ostavili najdublji trag, o čemu danas svjedoče monumentalne ruševine kojima se i dalje divimo. Na tom se mjestu izvorno štovao bog Baal Hadad, vladar oluje i plodnosti, kojeg su Rimljani poistovjetili s Jupiterom Heliopolskim te mu ondje posvetili svoje svetište.

No, lokalitet je bio važan i drugima, već spomenutim Grcima, a onda i Bizantincima, Arapima i Turcima. Godine 1984. lokalitet je uvršten i na popis svjetske baštine UNESCO-a, a tamošnje građevine smatraju se jednima od najznamenitijih rimskih građevina na Istoku.

Baalbek se u povijest upisao kao najveći religijski kompleks Rimskog carstva. Činio ga je niz hramova, od kojih je svaki imao, odnosno ima nevjerojatnu priču. Najvažniji su bili smješteni na akropoli, čije je srce bio glavni hram, Hram Jupitera, posvećenoj toj lokalnoj verziji boga. Bio je najveći rimski hram ikada izgrađen. Nosili su ga stupovi visoki čak 22 metra, promjera dva i pol metara… Danas ih stoji svega šest, no pretpostavlja se da ih je nekada imao najmanje 104.

Do Jupiterova hrama nalazi se i hram posvećen bogu Bakhu odnosno Dionizu. Riječ je o vrlo dobro očuvanom zdanju, najbolje očuvanom u Balbeku, ‘naoružanom’ odličnom akustikom i bogatim reljefima. Njega s Jupiterovim hramom spaja Veliko dvorište, nekad okruženo sa 128 ružičastih granitnih stupova, a većina kojih je naposljetku završila u Aja Sofiji. Među hramovima se svakako ističe i Venerin hram, neobičan zbog svog kružnog oblika.

Akropola u Balbeku i danas dolazi s dozom misterije. Naime, sve i dalje opčinjava pitanje kako su tadašnji graditelji uspijevali pomicati ogromne, goleme megalite koji su korišteni u njegovu nastanku. Preciznije, riječ je o 24 monolitna kamena ponekad teška i do 1600 tona i dugačka i po 19 metara, a koji čine uzdignutu platformu na kojoj su niknula rimska zdanja na ruševinama postojećih građevina…

Dugu povijest, očekivano, prate i razna događanja. Tamošnja zdanja pretrpjela su kroz sva ta stoljeća svašta. Bilo je tu uništavanja, vjerskih prenamjena, uzimanja kamenja kako bi se ono iskoristilo za gradnju drugih građevina…

Bilo je i potresa, od kojih se dva ističu, jedan u 6., drugi u 12. stoljeću. Dovoljno je, primjerice, navesti samo primjer Jupiterova hrama. On je tako krajem 4. stoljeća bio pretvoren u crkvu, a u 7. stoljeću je pretvoren u tvrđavu…